„Nažalost imate rak!“ je rečenica koja svakoga šokira i potakne najcrnje misli. Dio bolesnika utone u depresiju i očaj, obuzme ih beznađe i strah, zbog čega se nerijetko ne mogu sami suočiti s dijagnozom. Upravo zato im je potrebna, ne samo topla riječ i ohrabrenje, nego i stručna psihološka pomoć. U toj situaciji i riječi su lijek, a gdje ih pronaći? Jedna od mogućnosti su zasad malobrojna specijalizirana savjetovališta u zdravstvenom sustavu i zajednici, ali i projekt „Osnaži, pomaži – zajednica rakobornih“ UP.04.2.1.11.0143. kojeg provodi udruga SVE za NJU u partnerstvu s Hrvatskom udrugom leukemija i limfomi te udrugom Sv. Agata – Glina. Akronim „Rakoborni“ je dobra prilika za bolesnike kako doći do stručnih savjetovatelja.

U Europskoj uniji, Hrvatska je pri vrhu prema smrtnosti od raka i stoga je potrebno unaprijediti svaki postupak u liječenju kako bi se postigli bolji ishodi. Još nije u pravom smislu započela implementacija Nacionalnog strateškog okvira protiv raka koja bi trebala unaprijediti liječenje i skrb o bolesnicima, no naglašeno je da psihološka pomoć mora biti integrirana u liječenje i to je posebno razrađeno u poglavlju o liječenju pod nazivom „PSIHOLOŠKA POTPORA, REHABILITACIJA I REINTEGRACIJA ONKOLOŠKIH PACIJENTA“. Prema istraživanjima, oko 60% pacijenata treba barem inicijalnu psihološku podršku, a oko 30% treba kontinuiranu podršku i praćenje radi izraženijih psiholoških teškoća u obliku anksiozno-depresivnih reakcija, teškoća prilagodbe, simptoma posttraumatskog stresnog poremećaja, kognitivnih teškoća, psihoseksualnih i drugih teškoća. Izraženi psihološki distres pokazuju i članovi obitelji, osobito njegovatelji, te im je potrebno osigurati psihološku pomoć tijekom liječenja oboljelog i neposredno nakon smrti u tugovanju.

Prognoza za većinu vrsta raka se poboljšava, zbog čega je sve važnije oboljelima pružiti najbolju moguću prigodu da ubuduće dobro funkcioniraju u svim životnim ulogama. Sve veći broj pacijenata preživljava rak, ali posljedice njihove bolesti i/ili liječenja predstavljaju prepreke u njihovom svakodnevnom životu. Potrebno je utvrditi načine za prepoznavanje psihološki najranjivijih pacijenata te im osigurati ranu intervenciju, odnosno psihološki tretman i pomoć do kraja života.

Potrebno je osvijestiti psihološke tegobe pacijenta unutar medicinske zajednice, u široj društvenoj sredini, ali i kod samih bolesnika kako bi se isti ohrabrili zatražiti stručnu podršku, te razviti sustav za rano otkrivanje psihičkih tegoba i njihovo zbrinjavanje. To uključuje implementaciju psihoonkološkog liječenja i psiholoških intervencija kao standardne i dostupne komponente liječenja oboljelih i članova njihovih obitelji i njegovatelja na svim razinama zdravstvene zaštite u svim fazama dijagnostike, liječenja i rehabilitacije. Potrebno je razvijati specifične psihoonkološke i psihosocijalne intervencije kao standardni element liječenja oboljelih od raka te osigurati odgovarajući broj stručnog osoblja različitog profila (psiholog, psihijatar, psihoterapeut, socijalni radnik itd.) koji će u okvirima svojih kompetencija provoditi psihološko savjetovanje, psihosocijalno savjetovanje, liječenje i druge programe za oboljele od raka i njihove obitelji na sve tri razine zdravstvene zaštite uz uvažavanje posebnosti potreba djece i palijativnih pacijenata.

To podrazumijeva uključivanje psihoonkoloških sadržaja u proces stručnog osposobljavanja i trajnog usavršavanja svih zdravstvenih radnika i drugih osoba koje neposredno pružaju usluge liječenja i skrbi o onkološkim pacijentima. Pored toga, to uključuje i podizanje razine zdravstvene pismenosti oboljelih, destigmatizaciju psiholoških intervencija i ohrabrivanje bolesnika da zatraže pomoć.

Za sadržaj članka odgovorna je udruga SVE za NJU.